Arhiva Općenito o brisanju

Zašto je brisanje nečega s interneta ‘gotovo nemoguće’?

Kada je u pitanju brisanje podataka s interneta većina ljudi misli da su sigurni pod uvjetom da imaju kontrolu nad objavljenim podacima.

Pod time se najčešće smatraju profili na društvenim mrežama, blogovi, ali i profili na stranicama za kupovinu. Iako većina njih nudi nekakvu opciju brisanja to ne znači da će vaši podaci stvarno biti izbrisani.

Još je 2020. godine bivši šef sigurnosti Twittera svjedočio o nepridržavanju praksi po pitanju brisanja podataka korisnika koji su zatražili brisanje svojih profila.

Iako bi nakon zatraženog brisanja takvi korisnici bili obaviješteni da su njihovi podaci izbrisani to zapravo nije bilo tako. Jedina razlika je što se korisnici više nisu mogli prijaviti u svoje profile čime su dovedeni u zabludu.

Iz Twittera su tada odbacili takve optužbe uz razlog da se pridržavaju svojih praksi po pitanju sigurnosti tj. brisanja podataka. Izjavili su da imaju razrađene procese po pitanju slanja tj. zaprimanja zahtjeva za brisanjem podataka, ali nije jasno kakav je daljnji postupak i provodi li se do kraja.

Jedno je jasno. Unatoč svim pravilima privatnosti koje razne stranice imaju objavljene nikada se u njih ne treba u potpunosti pouzdati.

I važno je shvatiti da jednom objavljena informacija može, a često i hoće, zauvijek ostati negdje. Možda to neće biti javno vidljivo na tražilicama kao što su Google, Yahoo i druge., ali može biti dio neke baze podataka i dostupno nekome kome ne bi trebalo biti.

Činjenica je da krajnji korisnici ne znaju gdje sve njihovi podaci mogu završiti i jedina prava zaštita je ne objaviti ono za što niste spremni da zauvijek i svima ostane dostupno.

Zemlje s najviše zahtjeva za brisanjem sadržaja sa Googlea

Kao što smo već pisali, ako pronađete svoje osobne podatke u rezultatima pretraživanja imate pravo zatražiti od Googlea da ih ukloni.

Iako je ta konkretna mogućnost dostupna isključivo fizičkim osobama ne znači da za pravne osobe tj. države ne postoji slična opcija.

Google od 2009. godine redovito objavljuje broj zahtjeva za uklanjanje sadržaja koje prima od nacionalnih vlada i njihovih agencija.

Analizu tih podataka je objavio Surfshark, tvrtka sa sjedištem u Nizozemskoj koja se bavi otkrivanje curenja podataka, privatnim pretraživanjem, antivirusnim programima i alatima za uklanjanje osobnih podataka.

Glavni razlog zahtjeva – kleveta

Sudovi i vladine agencije diljem svijeta također traže od Googlea da ukloni nepoželjan sadržaj iz rezultata pretraživanja. Taj se sadržaj najčešće politički, pozivajući se na zakone o kleveti, privatnosti ili autorskim pravima.

Takvih je zahtjeva od strane 150 zemalja i tijekom posljednjih deset godina bilo 355 tisuća, objavio je Surfshark.

Koje su zemlje s najviše zahtjeva za brisanjem sadržaja sa Googlea?

Prema objavljenim podacima, Rusija je u zadnjih deset godina podnijela najviše zahtjeva za uklanjanje sadržaja. Slijede ju Sjeverna Koreja i Indija.

Kada su platforme s kojih se sadržaj uklanja u pitanju rezultati ne iznenađuju. S obzirom na sve veću popularnost video formata nije neobično što je najviše zahtjeva vezano upravo za YouTube. Slijede ga opći rezultati pretraživanja u Google tražilici i Google Blogger platforma.

Zašto izbrisati online račune koji vam više nisu potrebni?

Posjedovanje previše digitalnih računa povećava rizik od zlouporabe ili krađe osobnih podataka. To se pogotovo tiče onih računa koji vam više nisu potrebni, koje ne koristite i na koje ste zaboravili.

Takvi računi potencijalno mogu biti iskorišteni protiv vas. To je jedan od razloga zašto je Google odlučio brisati neaktivne račune.

Brisanje nepotrebnih online računa jedan je od najboljih načina zaštite privatnosti vaših podataka. Nešto čega više nema ne može vam naškoditi.

Manje podataka manje brige

Što manje podataka u raznim online bazama podataka to ste sigurniji od zlouporabe osobnih podataka.

Na primjer, samo se sjetite platformi kao što su Myspace i Google+. Imate li ondje još uvijek profil? Zašto?

Ipak, to ne znači da sada trebate neselektivno brisati sve do čega dođete. Ako nešto aktivno koristite i korisno vam je slobodno nastavite.

Kada i ako zaključite da vam neka usluga iz bilo kojeg razloga više nije potrebna potrudite se saznati kako s nje izbrisati svoje podatke. Nekada neće biti moguće izbrisati sve, ali bolje išta nego ništa.

Također, brojne usluge će vam omogućiti preuzimanje osobnih podataka, kao što su postovi i fotografije, prije nego što izbrišete svoj račun.

Neki od poznatijih primjera su Google i Facebook.

Pa što, to su stari podaci!

Možda ćete pomisliti da nitko ne može imati koristi od vaših starih podataka jer tada ste bili mladi i niste objavljivali ništa “pametno” o sebi. Niste objavljivali ništa što bi netko drugi mogao iskoristiti na bilo koji način, mislite si.

E pa, jako bi se prevarili. Od hrpe vama nebitnih podataka netko može složiti mozaik koji će o vama otkriti puno više nego što mislite.

Samo zamislite što se sve može dobiti saznavanjem vaših podataka kao što su npr. adresa e-pošte, korisničko ime, datum rođenja, telefonski broj, vjerodajnice, financijski podaci i sl.

Koliko dugo čuvate staru e-poštu i zašto zauvijek?

Kada je u pitanju čuvanje e-pošte jeste li minimalist ili arhivist? Razmišljate li uopće o sadržaju i važnosti određenog e-maila? Što bi bilo da do njega dođe netko izvana i javno ga objavi?

U koliko od tih e-mailova ima vaših osobnih podataka? Npr. kada ispunjavate neku formu pa vam se vrati potvrda s registracijom uz navođenje svih informacija koje ste u formu upisali.

Ako je nešto jako važno jeste li sigurni da to želite držati u nekom besplatnom e-mail servisu? A ako nije važno zašto to čuvate?

Nakon čitanja ovog teksta pravo je vrijeme za otvaranje inboxa, prebacivanje na zadnju stranicu i pregledavanje arhive e-pošte i odlučivanje što obrisati, a što zadržati.

Putem e-poštu koju odlučite zadržati možete sortirati u logične kategorije kako bi potrebne informacije mogli jednostavnije pronaći kada vam zatrebaju.

Također, ovo je idealan trenutak da, ako ste zaboravili, vidite gdje ste se sve tijekom godina registrirali i odlučite želite li ukloniti podatke s tih stranica.

Prednosti brisanja stare e-pošte

Možda ćete pomisliti da je najveća prednost ušteda prostora, ali to nije niti blizu one prave prednosti, a to je zaštita podataka.

Brisanje e-poruke, pogotovo bez privitka, ne štedi baš toliko prostora da bi to bilo uočljivo pa makar obrisali više stotina ili tisuća poruka.

Veća se vrijednost nalazi u njihovom sadržaju. Jedan, vama u tom trenutku možda nevažan i zaboravljen e-mail, u pogrešnim rukama može značiti razliku između napada na vaš online identitet i vaše sigurnosti.

Staru e-poštu čuvajte kada je vrijednost njenog čuvanja veća od potencijalne prijetnje da staroj e-pošti pristupi netko tko ne bi trebao.

I zato, smeću je mjesto u kanti za smeće pa makar onoj virtualnoj.

Kako znati što obrisati?

U pravilu vrlo jednostavno. Sve ono što vam ne daje vrijednost možete obrisati.

Jednako kao što nećete čuvati sve kataloge trgovačkih centara koji vam budu ostavljni u poštanskom sandučiću tako ne morate čuvati niti njihove i slične promotivne i servise e-mailove.

Nekoliko ideja koje poruke možete izbrisati:

poruke s detaljima narudžbe hrane (Glovo, Wolt,…)
pozdravne poruke prijave/odjave na newsletter
poruke o prijavi na mobilnu/web aplikaciju banke
poruke o obnovljenoj pretplati na neki online servis (Steam, Netflix,…)
poruke o najavljenoj/obavljenoj dostavi (HP, DPD, GLS,…)
stare Booking.com poruke o 10% popusta na sljedeće putovanje
detalji o isteklim policama obaveznog autoosiguranja
informativne poruke društvenih mreža
stare poruke sa skeniranim uputnicama za medicinske postupke
…

Prevencija

Kako bi si uštedili vrijeme najbolje je gore navedene vrste e-pošte brisati ili sortirati odmah po primitku.

Važan sadržaj i privitke možete spremiti na računalo i u backup, a e-poštu izbrisati.

Treba li vam digitalna i podatkovna detoksikacija?

U današnje digitalno vrijeme kada su brzine interneta sve veće, a prostor za pohranu sve povoljniji lako je ponašati se kao hrčak i skupljati sve potrebne i nepotrebne pretplate na razne online servise i taložiti preuzete datoteke na lokalnim i cloud diskovima.

No što kada jednom sve to postane previše? Što kada više ni sami ne znate gdje što imate i zašto? Je li onda vrijeme za “stati na loptu” i preuzeti kontrolu nad svojim digitalnim podacima?

Digitalni podaci obuhvaćaju sve ono što se nalazi na osobnim i poslovnim računalima, mobitelima, tabletima,…, ali i raznim online servisima. Sve to je potrebno je pregledati, analizirati i odlučiti što s tim.

Proces podatkovne detoksikacije

Može se sažeti u nekoliko riječi: brisanje, brisanje i brisanje podataka.

Osobno računalo

Prođite kroz sve diskove tj. particije (C, D, E,…) i odlučite što želite zadržati, a što izbrisati. Možda samo imate nekoliko praznih mapa koje vas svaki put samo zbunjuju. Izbrišite ih.

Sada također imate priliku odvojiti važno od sentimentalnog. Važni podaci se tiču vaših trenutnih privatnih interesa, a sentimantalni su podaci koji su vam nekada bili važni, ali više nemaju praktičnu vrijednost. To su možda stare skripte još iz srednje škole ili s fakulteta.

Ista stvar i sa instaliranim programima i aplikacijama. Jeste li sigurni da vam svi i dalje trebaju? Program koji ste instalirati prije dvije godine i niste ga nakon prvog korištenja više pokretali? Bezveze ga ažurirate i zauzima prostor na disku.

Poslovno računalo

Na poslovnom je računalu još važnije znati gdje se što nalazi i zašto. Ipak, ovdje ovisite o poslovnim procesima firme i morate se njima prilagoditi.

Kada su u pitanju poslovni podaci na računalu držite samo ono što je bitno za određeni projekt i kada se taj projekt arhivira isto napravite i s podacima. Nemojte dopustiti da u slučaju upada u računalo date više podataka nego što je potrebno.

Mobitel

Na mobitelu je još lakše zatrpati memoriju hrpom nepotrenih datoteka jer sigurno ne idete po mapama toliko često kao na računalu.

Ovaj put otvorite aplikaciju koja će vam prikazati koje se sve mape nalaze na mobitelu i prođite kroz sve njih. Tu možete pronaći puno nepotrenih datoteka, starih preuzimanja s interneta, slika koje su vam u nekom trenutku bile smiješne i sl.

Ako nešto od toga i dalje želite zadržati prebacite to na računalo i još bolje u dodatni cloud backup.

Ono što je na mobitelu jednostavno napraviti je vidjeti popis instaliranih aplikacije i deinstalirati sve koje niste koristili određeno vrijeme. Ako neku aplikaciju niste koristili u zadnja 3 mjeseca velika je vjerojatno da vam više uopće ne treba. A ako vam opet i bude zatrebala lako ćete ju ponovno instalirati.

Online backup

Ako imate i koristite neki oblik cloud backupa (npr. Microsoft 365) to je super stvar. Ipak i ondje treba postojati red. Samo zato što možda ondje imate puno prostora za pohranu ne znači da trebate uploadati i potrebno i nepotrebno.

Provjerite trebaju li vam starije verzije backupa. Izbrišite sve zastarjelo i nevažno. Jer nema smisla da jednom kada vam kopije podataka zatrebaju preuzimati terabajte podataka od kojih ćete na računalo povući hrpu “smeća”.

Bookmarksi

S vremenom je vrlo lako skupiti više stotina favorita od kojih vam dio njih vjerovatno više nije niti potreban ili podaci na URL-ovima više ne postoje.

Sve što želite zadržati sortirajte u logične kategorije, a ostalo možete izbrisati.

Profili na web stranicama

Prođite kroz popis web stranica na koje ste registrirani i obrišite sadržaj i profile sa onih stranica koje više ne trebate.

Sve registracije možete svrstati u tri kategorije. Prva kategorija su profili koje aktivno koristite i koje želite ostaviti, druga kategorija su profili koje povremeno koristite i možda još niste odlučili što s njima, a treća kategorija su profili koje ste koristili samo jednom i više ih ne koristite.

Newsletteri

Što će vam newsletter sa obavijesti o popustu u nekom web shopu u kojem ste kupovali samo jednom!?

Kada vam iz tjedna u tjedan stižu poruke sa sadržajem koji vas ne zanima i koje iz tjedna u tjedna brišete vrijeme je da jednom za sva vremena stanete tome na kraj.

Odjavite se s tih newslettera.

Benefiti podatkovne detoksikacije

Znate onaj osjećaj kada završite generalno čišćenje svojeg životnog prostora, kada u prostoriju možete uči bez da za nešto zapnete i kada je sve na svojem mjestu?

E isti takav osjećaj ćete imati i nakon podatkovne detoksikacije. Podaci koje ste odlučili ostaviti će biti na svojem mjestu i u obliku koji vam je najjednostavniji za korištenje.

Kada znate gdje se što nalazi brže ćete do toga dolaziti i olakšati si donošenje odluka na temelju tih podatka ili jednostavno uživati u pregledavanju slika prošlih blagdana ili nekog vama važnog događaja.

“Pravo na zaborav” – obrišite svoje osobne podatke s Googlea

Unatoč dostupnosti sve više servisa za pristup podacima pokretanih umjetnom inteligencijom Google tražilica je i dalje jedna od najposjećenijih lokacija putem kojih ljudi dolaze do informacija.

Prema tome, ako se ondje nalaze neki vaši osobni podaci možda ćete htjeti da ih izbrišete tj. da zauvijek nestanu s interneta. Ako je tako, zahvaljujući EU, Google vam nudi “pravo na zaborav” koje zapravo znači da putem jednostavne forme možete zatražiti da se vaši konkretni podaci uklone iz Google rezultata pretraživanja.

Što je “pravo na zaborav”?

Ovo je pravo rezultat odluke Suda Europske unije iz 2014. godine koje građanima unutar Europske unije daje pravo da svoje osobne podatke uklone iz rezultata pretraživanja tražilica kao što je Google.

Samim slanjem zahtjeva ne znači da će sporni podaci biti izbrisani jer odogovorne osobe koje stoje iza tražilice moraju procijeniti o kakvoj se vrsti podataka radi tj. jesu li objavljene informacije “netočne, neprikladne, irelevantne ili pretjerane”.

Samo za fizičke osobe

“Pravo na zaborav” tiče se samo obrade podataka fizičkih osoba tj. pravne osobe nemaju mogućnost prijave spornog sadržaja na ovaj način.

Zahtjev može uputiti samo osoba koje se tiče sporni sadržaj ili osoba koja je zakonski ovlaštena da to napravi u ime druge osobe (koristeći punomoć).

Slanje zahtjeva

Dovoljno je ispuniti ovaj web obrazac uz navođenje nekoliko osnovnih informacija.

Uz ime i prezime te kontakt e-mail potrebno je navesti sve URL-ove tj. linkove na sadržaj koji želite ukloniti iz Google rezultata pretraživanja.

Prilikom ispunjavanja zahtjeva potrebno je i navesti za koji pojam želite da Google ukloni rezultate pretraživanja. Tu je potrebno navesti što više primjera Googleu kako bi se za sve kombinacije uklonili rezultati.

Npr. ako u zahtjev unesete samo pojam “Hrvoje Horvat Zagreb” i Google ukloni sporni sadržaj on se opet može pojaviti za pojam “Horvat presuda” ako i njega niste naveli u zahtjevu.

Kako Google donosi odluku?

Tijekom pregledavanja zahtjeva od strane Googlea vršit će se procjena jesu li podaci od javnog interesa nasuprot vašeg prava u skladu s Zakonom o zaštiti osobnih podataka.

Ono što Google neće raditi je procjenjivati ili odlučivati jesu li tvrdnje objavljenog sadržaja istinite ili ne. Google će se voditi strogim činjenicama.

Dva primjera:

Ako imate važnu ulogu u javnom životu, a informacije koje želite ukloniti se nalaze na web stranicama tijela lokalne ili državne vlasti s ciljem informiranja javnosti vezano uz vašu poziciju gotovo sigruno je da Google neće ukloniti tu informaciju.

S druge strane, ako ste “obična” osoba koja samo želi ukloniti manji dio svojih osobnih podataka uz koje se ništa drugo na Googleu ne može pronaći o vama velika je vjerojatnost da će Google te podatke ukloniti iz rezultata pretraživanja.

Zaključak

Jedna stvar mora biti jasna. Google nije internet, iako se tako može činiti. Google tražilica, iako trenutno najkorištenija tražilica takve vrste, samo je jedna od internetskih tražilica.

Prema tome, čak i one informacije koje se uklone iz Google rezultata pretraživanja mogu ostati na izvornim portalima gdje su objavljene i do njih se može doći putem drugih tražilica ili direktnom posjetom web lokaciji izvorne objave.

Nekada ni brisanje podataka nije dovoljno

Uklanjanje podataka dobar je prvi korak u procesu upravljanja podacima i neophodan kada se želi razdvojiti bitno od nebitnoga.

Također, što manje podataka imate, to ih manje imate za zaštititi. Podatke kojih nema nije potrebno štititi, dijeliti ili obrađivati.

Pa iako se može činiti da ono čega više nema ne može škoditi na primjeru brisanja podataka to često nije tako.

Brisanje i “brisanje” podataka

Kada govorimo o brisanju podataka neovisno o tome radi li se o podacima na uređaju koji vam je fizički dostupan ili na nekim udaljenom servisu taj je podatak uvijek zapisan na nekom fizičkom mediju.

Samim procesom odabira datoteka za brisanje i potvrdom brisanja proces trajnog uklanjanja često nije u potpunosti završen.

Osnovno pravilo kod brisanja podataka je da se oni više ne mogu povratiti. U slučaju fizičkog zapisivanja na tvrdi disk (en. HDD), SSD i sl. čak i obrisani podatak često nije stvarno obrisan. U tom ga slučaju korisnik više ne može vidjeti, ali je i dalje “vidljiv” u pozadini, barem još neko vrijeme. Takav se podatak može vratiti specijaliziranim softverom.

Sve se dodatno komplicira ako su podaci bili dijeljeni s vanjskim partnerima i servisima koji možda imaju kopije podataka. Tko tada može jamčiti da je nešto stvarno obrisano?

Dva pristupa brisanju podataka

Prvi pristup označava jednostavan proces odabira datoteka koje se želi izbrisati, prebacivanje u koš za smeće i pražnjenje koša za smeće.

To čak može biti dovoljno za osobne korisnike koji u svojem vlasništvu imaju uređaj na kojemu su se podaci nalazili tj. uređaj kojemu nitko drugi nema pristup.

Na taj način je jako smanjena vjerojatnost da će netko otuđiti uređaj tj. medij na kojemu su se podaci nalazili te ih povratiti.

Drugi pristup označava ponovno formatiranje pogona računala ili tvorničko resetiranje druge vrste uređaja kao što su npr. pametni telefoni, tableti i sl.

Pogotovo u slučajevima kada će uređaje kasnije koristiti drugi korisnici unutar organizacije ili kada idu na otpis.

Zlonamjerni korisnici tada mogu pokušati povratiti izbrisane podatke i otkriti eventualne poslovne tajne. Također mogu u javnost pustiti podatke koje je organizacija imala o svojim suradnicima i klijentima.

Brisanje podataka je najbolja zaštita podataka

U današnjem digitalnom svijetu podaci su sve. Tvrtke žive od njih, a pojedinci pomoću tih podataka upoznaju sebe i svijet.

No to postoje problem kada se prikuplja više podataka nego što je potrebno i kada se oni čuvaju dulje nego što bi trebalo.

Brisanje nepotrebnih podataka bi trebalo postati dio opće, osobne i poslovne kulture.

Nemojte dopustiti da vaši podaci, koje možda više ne trebate, postanu nečije blago i nešto što se može iskoristiti protiv vas.

Kada je u pitanju “digitalno smeće” ono možda nije toliko očigledno kao fizičko, ali nije ništa manje važno. Neke stvari treba znati kada baciti.

Poslovni i tehnički aspekt

S tehničke strane podatke nije problem čuvati, barem što se medija za pohranu tiče. Prostor za pohranu je sve dostupniji, a brzine prijenosa se povećavaju. Zbog toga nije neobično podatke čuvati zauvijek za neograničenu upotrebu.

No s poslovne strane treba znati odrediti kada je dosta. Čuvanje podataka podliježe regulativama, a što je podataka više to ih postaje sve teže uskladiti i pratiti. Također, uvijek netko treba znati gdje se što nalazi i kako do toga doći, a što je više osoba koje podacima pristupaju veća je i šansa da podaci “iscure”.

Dva načina brisanja podataka

Prvi način brisanja podataka temelji se na zahtjevu, a drugi na rasporedu.

Oba načina imaju jednak konačni ishod, ali ih razlikuje pokretač. Također, oba načina se izvode kombinacijom automatiziranih i ručnih procesa brisanja.

Brisanje na temelju zahtjeva

Najlakše ga je objasniti na primjeru GDPR-a, propisa koji je potrošačima dao određenu kontrolu nad vlastitim podacima i zaleđe da u svakom trenutku zatraže brisanje svojih osobnih podataka.

Ipak, i tu postoje određene iznimke. Podaci koji su potrebni za pružanje usluge, pravne i regulatorne razloge ili financijsko izvješćivanje ne moraju biti izbrisani čak niti slanjem zahtjeva.

Brisanje prema rasporedu

Najčešće je povezano s poslovnim procesima. Organizacije koje su svjesne potencijalnih problema s čuvanjem velike količine, nepotrebnih, podataka sve više unaprijed razmišljaju što će s podacima.

A razlog zašto je to češće želja nego praksa je što rijetko koja tvrtka ima namjenski tim koji će voditi brigu o podacima.

Otkazivanje pretplate na e-poštu nije isto što i brisanje podataka

Ako ste neko vrijeme aktivni na internetu sigurno ste se susreli s pretplatama na newslettere od raznih portala i/ili tvrtki. Bilo da se radi o komunalnim poduzećima, prodavaonicama odjeće, trgovinama hranom, bankama i dr. brzo se skupi hrpa pretplata.

Novosti mogu biti o najnovijim proizvodima, promocijama ili popustima i kao takvi mogu biti od koristi. Također, newsletter je super način za održavanje veze s onim što vam je bitno. No što kada ih više ne trebate i ne želite?

Jedna od opcija je obrisati e-poruku čim stigne bez da ste ju otvorili, jer ne zanima vas više. Ali to nije trajno rješenje i bezveze vam uzima vrijeme od drugih, važnijih, aktivnosti.

Kada se određenog newslettera želite zauvijek riješiti potražite na dnu sadržaja nešto kao ‘otkaži pretplatu’. Klikom na poveznicu vjerovatno će vam se prikazati forma u kojoj još jednom trebate potvrditi da se želite odjaviti. I to je to.

Odjavljeni ste, ali…

Ipak, postoji caka

Otkazivanjem pretplate spriječili ste da vam u pristiglu poštu dolazi nešto što vas više ne zanima i možda mislite da ste s tim činom prekinuli vezu s navedenim portalom i/ili tvrtkom, ali nije tako.

Otkazivanje pretplate je samo prvi korak, kada se govori o brisanju vaših osobnih podataka, u procesu vaše digitalne zaštite.

Što ako u međuvremenu netko neovlašteno upadne u bazu gdje se nalaze vaši podaci? Možete li se i koliko dugo sjećati gdje ste se i kada na nešto pretplatili i koje ste sve podatke tada ostavili?

Naravno da ne možete i zato je važno da poduzmete dodatne korake kako bi se trajno odvojili od spornog digitalnog medija.

Vaši su podaci i dalje kod njih

Otkazivanje pretplate ne uklanja vaše podatke iz raznih digitalnih sustava nego se oni s vremenom prebacuju sa računala na računalo tj. iz jedne baze u drugu i tako povećavaju šanse da im pristupi netko tko ne bi trebao.

Ovisno o tome koje podatke ste ostavili prilikom prijave na newsletter možete postati žrtvom krađe online identiteta.

Ono što u tom slučaju možete i trebate poduzeti je kontaktirati portal/tvrtku gdje ste bili prijavljeni na newsletter, zatražiti da vam pošalju koje sve podatke imaju o vama te tražiti da se isti izbrišu. Više o tome govori GDPR regulativa.